Kako je završio na ulici – pad koji nitko nije očekivao
Marko je bio zaposlen kao sistem administrator u jednoj zagrebačkoj firmi. Imao je stabilan posao, stan i društveni život. No nakon što je tvrtka otišla u stečaj, nekoliko mjeseci bez prihoda i osobne tragedije – smrt majke i prekid dugogodišnje veze – doveli su ga u situaciju koju nije mogao zamisliti. Bez podrške obitelji i s narušenim mentalnim zdravljem, Marko se našao na ulici.
Prvih nekoliko tjedana preživljavao je od ostataka hrane i spavao na željezničkom kolodvoru. U jednom trenutku, kaže, izgubio je volju za život. Ali istovremeno se pojavio i tračak svijesti – da ako sada ne učini nešto, kraj neće biti daleko.
Prva prilika koja je pokrenula promjenu
Promjena je počela kada je Marko naišao na volontere jedne zagrebačke udruge koja pomaže beskućnicima. Ponudili su mu topli obrok, razgovor i mogućnost da sudjeluje u besplatnoj informatičkoj radionici koju su organizirali za ranjive skupine. Iako skeptičan, odlučio je pokušati.
„U trenutku kada sam prvi put opet sjeo za tipkovnicu, nešto se u meni probudilo. Kao da sam se podsjetio tko sam zapravo bio prije svega ovoga“, prisjeća se Marko. Počeo je redovito dolaziti, pomagati drugima u grupi i nakon nekoliko mjeseci volontiranja, jedna od organizatorica povezala ga je s lokalnim start-upom kojem je trebao IT asistent.
Od volontiranja do vlastite tvrtke
Zaposlenje u start-upu bilo je prvo svjetlo nakon dugog mraka. Bio je skroman, ali vrijedan, brzo učio i preuzimao odgovornost. Nakon godinu dana prešao je u drugu firmu, a nakon još dvije – odlučio otvoriti vlastitu obrtničku firmu za pružanje IT usluga malim poduzetnicima.
Danas, Marko ima troje zaposlenih, vlastiti ured i dugačku listu klijenata. Dio prihoda svake godine donira organizaciji koja mu je prva pomogla. Drži i predavanja o digitalnoj pismenosti u centrima za socijalnu skrb, motivirajući druge da ne odustanu.
Što možemo naučiti iz ove životne transformacije
Markova priča podsjeća na važnost druge šanse. U društvu koje često marginalizira i zaboravlja ljude s ruba, jedan mali čin dobrote – poput poziva na edukaciju – može biti pokretač ogromnih promjena. Ne radi se samo o novcu ili poziciji, već o dostojanstvu, vjeri u sebe i osjećaju da netko vjeruje u vas čak i kad vi sami više ne vjerujete.
„Nisam ja heroj. Ja sam dokaz da nitko nije otpisan ako mu se pruži prilika“, kaže Marko. A njegov put, iako težak, pokazuje da i najtamnije životne faze mogu
