Početak močičinog putovanja u humanost
Ljubica je rođena u malom selu, a cijeli je život provela brinući se o svojoj obitelji. Godine su prolazile, a umirovljenička primanja koja je primala nikada nisu bila dovoljna za luksuz. Unatoč tome, njezin je život ispunjen dobrotom, uvijek spremna pomoći onima u potrebi. “Nikada nisam željela ostati pasivna, želim učiniti nešto za svoje susjede, bez obzira na to koliko imam“, kaže Ljubica.
Sve je počelo kada je primijetila da su neki od njezinih susjeda, stariji ljudi s malim primanjima i lošim zdravstvenim stanjem, često bez hrane ili osnovnih životnih potrepština. „Oni su jednostavno imali premalo. Nisu imali nikoga da im pomogne, a djeca su im bila daleko“, prisjeća se Ljubica. Počela je kuhati obroke za njih, a zatim je to postalo njezina svakodnevna rutina.
Bez ijedne kune pomoći – sve vlastitim rukama
Ljubica ne prima nikakvu novčanu pomoć, niti je ikada tražila donacije. Sve što kuha za svojih 15 susjeda dolazi iz njezine kuhinje, od skromnih namirnica koje ima. „Imam dovoljno za sebe, a kad imam, podijelit ću“, kaže Ljubica skromno. Svaki dan, bez iznimke, spremi petnaest porcija hrane, i to od onoga što se nađe u njezinoj kuhinji – povrće iz vlastitog vrta, suhomesnati proizvodi, krumpir i riža.
Ona ne kuha samo za one koji nemaju, već i za one koji su jednostavno u situaciji da ne mogu sami brinuti o sebi. “Ponekad se susjedi osjećaju neugodno, no uvijek im kažem: ‘Nismo samo susjedi, mi smo obitelj.’ Želim da se osjećaju voljeno i poštovano“, objašnjava Ljubica.
Važnost zajedništva u malim zajednicama
Kroz svoje nesebično djelovanje, Ljubica pokazuje kako čak i u najtežim uvjetima, zajedništvo i ljubaznost mogu učiniti veliku promjenu. „Zajedništvo je sve. U mom selu, svi se međusobno poznajemo i pomognemo. Ako netko od nas ne može, drugi će pomoći. Ovdje se ne pitamo tko ima, tko nema, svi smo tu da pomognemo jedni drugima“, kaže Ljubica.
Unatoč tome što je umirovljena i živi skromno, Ljubica svaki dan pokazuje nevjerojatnu volju za životom i ljubav prema ljudima oko sebe. „Ja to ne radim zbog hvale. To je samo moja dužnost prema svima koji su mi potrebni. Sretan sam kad mogu pomoći“, ističe.
Koji su izazovi svakodnevnog volontiranja
Iako je Ljubici kuhanje za 15 ljudi postalo svakodnevna rutina, nije uvijek lako. Priznaje da su najsvjetliji trenuci oni kada njezini susjedi, iako su siromašni, zahvaljuju na obroku. No, kuhanje za tako mnogo ljudi, svaki dan, nosi svoje izazove. Nema dana kada se ona ne zapita kako će pronaći dovoljno sastojaka za sljedeći obrok. No, unatoč tome, nikada nije zatražila pomoć, jer je uvijek vjerovala da će, kad se nešto daje s ljubavlju, svemir vratiti.
„Znam da će im to pomoći, znam da će im to uljepšati dan. Ponekad nemam dovoljno za sebe, ali uvijek ću podijeliti“, zaključuje Ljubica.
